Majka iz Prekala

Majka iz Prekala

Godine 1987. beogradska "Politika" je objavila dojmljivu fotografiju žene u crnom kako pod olovnim nebom, zajedno sa djecom, odlazi u polje, klasičnu crno-bijelu socijalističku pastoralu na kojoj je uznemiravao tek jedan strašni detalj - puška obješena o ženino rame.

Snimak je nastao u malom kosovskom mjestu Prekale, žena se zvala Vera R., a puška na njenom ramenu govorila je sve o životu Srba na Kosovu, koji u strahu od Albanaca ni u polje ne idu bez oružja. "Majka iz Prekala", kako je nazvana fotografija, uskoro je postala plakat svog vremena, slika duboko urezana u kolektivno pamćenje, odmah do čuvene Skriginove "Majke s Kozare".

Tek mnogo godina kasnije saznat će se kako je slavna fotografija nastala: reporter koji se nalazio u Prekalama vidio je ženu s djecom i htio je zabilježiti taj prizor, ali bio je odveć mirnodopski, jednako ta je žena mogla ići u polje u Slavoniji ili u berbu levande na Hvaru. Dovitljivi reporter uzeo je onda od Verinog komšije pušku i dao je nesretnoj ženi. To je sad bila efektna fotografija Kosova 1987. godine, spremna da sutradan, s naslovne sranice "Politike", mobilizira Srbiju. Ostalo je historija.

Slavna se historija, naravno, odužila majci iz Prekala. Vera R. je postala istinska srpska heroina, javila su se brojna poduzeća i dobri ljudi nudeći joj pomoć, stigao je građevinski materijal i obitelj se uskoro skrasila u novu kuću. Negdje u fusnotama, sitnim slovima, povijest je zabilježila i mnogo manje slavnu i historijsku, tek običnu ljudsku priču: susjed je, naime, neoborivom komšijskom logikom tražio svoj dio, jer Verina kuća je sagrađena njegovom puškom: da nije bilo njega i njegove duge cijevi, ne bi bilo čuvene fotografije, za majku iz Prekala nitko ne bi čuo i nikad ona ne bi dobila novu kuću. Danas, dvadesetak godina kasnije, Vera i susjed još su na sudu.

Kad se saznala prava istina o "Majci iz Prekala", to više nikoga nije zanimalo. Fotografiju iz Prekala zamijenile su druge, otpočela je drama i, kao po onom glasovitom Čehovljevom zakonu puška iz prvog čina, okačena na zid - ili obješena o rame? - u trećem činu drame morala je opaliti.


Boris Dežulović, Nezavisne novine (2009)